ŠTIGLIC, France

traži dalje ...

ŠTIGLIC, France, redatelj (Kranj, 12. XI 1919). Studirao pravo u Ljubljani (usporedno i učio glumu kod O. Šesta); član avangardnog Gledališča mladih. Sudionik NOB-e, koja je za nj uvijek ostala izvor inspiracije; u partizanima član kult. družine, organizator mitingâ i novinar. Nakon rata asistira sovj. redatelju A. V. Roomu u filmu U planinama Jugoslavije (1946). Kao redatelj isprva realizira film. novosti Obzornik i dokum. filmove, među kojima se ističe Omladina gradi (Mladina gradi, 1946). Njegov prvi cjelovečernji film Na svojoj zemlji (Na svoji zemlji, 1948), o pristupanju naroda iz okolice Trsta NOB-i, ujedno je i prvi slov. dugometražni igrani; sl. tematikom, iako manje uspješno, bavi se i u filmu Trst (1951) prema scenariju F. Bevka. Slijedi Svijet na Kajžaru (Svet na Kajžarju, 1952) po scenariju I. Potrča, o eksproprijaciji veleposjedničke zemlje nakon rata. Pedesetih godina često radi za producente izvan Slovenije; tako za skopski Vardar film režira Vučju noć (Volča nok, 1955) ratne tematike i Vizu zla (Viza na zloto, 1959) s elementima krim. filma, a za zagrebački Jadran film Deveti krug (1960) s temom progona Židovâ za II svj. rata, po većini kritike njegovo najbolje ostvarenje (Velika zlatna arena u Puli, nominacija za Oscar). U međuvremenu je u Sloveniji snimio pacifistički intoniran ratni film Dolina mira (Dolina miru, 1956), o zbližavanju dvoje slov. djece s oborenim am. pilotom (J. Kitzmiller), kojim postiže i veliki međunar. uspjeh (nagrada za mušku ulogu u Cannesu); tematski je sličan film Balada o trubi i oblaku (Balada o trobenti in oblaku, 1961), u kojem — dijelom i modernističkim stilom — jednu epizodu iz II svj. rata uzdiže na razinu izvanvremenske tragedije. Kao pionir u okviru slov. kinematografije režirao je prvu izrazitije nacionalnu film. komediju Toga lijepog dana (Tistega lepega dni, 1962), prvi slov. film u boji Amandus (1966), povijesni (XVII st.) s temom o vjerskoj nesnošljivosti, i prvi socijalnokritički film za djecu Pastirčići (Pastirci, 1973). Vrijednost njegove komedije iz NOB-e Ne plači, Petre! (Ne joči, Peter, 1964) po scenariju I. Ribiča revalorizirana je tek kasnije. Uz NOB-u, gl. je izvor Štiglicove inspiracije slov. književnost (I. Tavčar, M. Kranjec, C. Kosmač, F. Bevk); tu se izdvaja psihol. film Priča o dobrim ljudima (Povest o dobrih ljudeh, 1975, Velika brončana arena u Puli) prema Kranjecu. Uspjeh je ostvario i pov. filmom (iz doba Marije Terezije) Prizivanje proljeća (Praznovanje pomladi, 1978) prema scenariju F. Rudolfa, ponovno s temom o nesnošljivosti. Često radeći za televiziju, režirao je 2 niza nastavaka tv-serije VOS (1965. i 1971), omladinsku tv-seriju Družina sinjeg galeba (Bratovščina sinjega galeba, 1970) prema T. Seliškaru, te tv-seriju Stričevi su mi pričali (Strici so mi povedali/ zrelo žito) prema M. Kranjecu (iz koje je sažet i film Vesela svadba — Veselo gostivanje, 1983).

Središnja osobnost slov. kinematografije kroz više od 3 desetljeća, publicist i organizator širokoga kult. spektra s visokim kulturno-polit. zaduženjima i s posebnim osjećajem za operativu, međunarodno priznat sineast, Š. je humanist i lirični realist, u čijem je opusu posebno zapaženo iznimno dojmljivo korištenje krajolikâ i vrstan rad s glumcima (posebno dječjima). Za svoj umj. i društv. rad nagrađen je brojnim priznanjima i nagradama.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ŠTIGLIC, France. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/stiglic-france>.